DE

Korona i liberalizam

Kriza izazvana korona virusom kao kriza liberalizma?

Inhalt

This is an excerpt from our publication, which you can download in our shop.

Klaus Dirksmajer (Claus Dierksmeier), profesor globalizacione i ekonomske etike na Univerzitetu u Tibingenu i bivši direktor Instituta globalne etike (2012-18), godinama je branio svoju ideju slobode kao vodeće vrednosti globalnosti.

Prema tome, individualna sloboda uvek uključuje odgovornost za njeno društveno i ekološki održivo korišćenje. Mora se izvagati kojim i čijim slobodama treba dati prioritet. Prema Dirksmajeru, prva stvar koja se računa je kvalitet–a ne količina–naših sloboda. Jer sloboda ne znači maksimiziranje mogućnosti nekoli- cine, već optimizovanje mogućnosti svih građana sveta.

U 2016. predstavio je „Kvalitativna sloboda–samoopredeljenje u kosmopolitskoj odgovornosti“, brili- jantno osnovno delo za savremeni liberalizam, koje je od 2019. dostupno i na engleskom jeziku.1

U ovom članku Dirksmajer jasno pokazuje praktičnu pogodnost svog kvalitativnog pristupa na primeru korona krize.

U sintezi slobode i odgovornosti koju on izvodi, privremena i dobro utemeljena ograničenja pojedinač- nih sloboda ne treba shvatiti samo kao „neophodno zlo“ ili „nealternativno“ ograničenje, već kao veze svoj- stvene samoj ideji slobode.

Kako to? Da li je Dierksmajer slep za opasnosti od prevrata slobodnog poretka u autoritarizam, za ra- zne napore i mere da se ova pandemija iskoristi kao izgovor za duboka ograničenja osnovnih prava? Nikako! Ovde je, prema Dirksmajeru, važno biti na oprezu.

Istovremeno, proporcionalni karantin sigurno može pogodovati slobodi: ako se umanji sloboda kupo- vine u buticima i hranjenja u restoranima, ali s druge strane jača sloboda da se ne razboliš ili čak izgubiš svoj život, onda ide klasa pre mase.

U slučaju slobode, kvalitativno vrednovanje mora prethoditi kvantitativnim merenjima. Centralno pita- nje je koje su slobode i čije slobode uključene: „Jer, ako nam pravo na slobodu pripada kao osobi, onda pripada svim osobama. Dakle, tamo gde ograničavamo slobodu pojedinca na njenu kompatibilnost sa slobodom svih, univerzalna ideja slobode nije smanjena, već ostvarena. Ukratko: privremeno odustajanje od opcija koje ugrožavaju slobodu drugih da prežive mogu biti nezgodne. To nije napad na naš poredak slobode“.