#FemaleFowardInternational: Upoznajte Nasihu Pozder iz Bosne i Hercegovine

Kako vi, kao diplomirana arhitektica, opstajete u svijetu politike? Šta radite kao žena ako parlamentarni zastupnici više komentiraju vaš izgled nego ono što govorite i zakone koje predlažete? Je li moguće promijeniti narativ u razbijenom političkom sistemu koji je još uvijek zaokupljen ratnim traumama i davnom slavom od prije 70 godina?

Nasiha Pozder, po zvanju urbanistica, i zastupnica u Federalnom parlamentu Bosne i Hercegovine ispred Naše stranke, ima mnogo toga reći o svakom od ovih pitanja.

Nakon što je ušla u vode visoke politike, Nasiha Pozder je uvidjela mnoge stvari zbog kojih joj se ne može zavidjeti. „Upravo sam popila kafu s kolegama s fakulteta i pričali su mi o tome kako su obeshrabreni životom ovdje, vidjevši sve probleme koje imamo. Kazala sam im da ono što još više obeshrabruje je kad ste u parlamentu i ne možete puno toga promijeniti“, kaže ona.

Jedna od najvažnijih misija za koju se Pozder i Naša stranka žele zalagati je smanjenje nepotrebnih i preklapajućih dijelova administracije u zemlji, koji troše njezina ionako oskudna javna sredstva.

„Politika u Bosni i Hercegovini je zaista dobra “tvornica” u kojoj se može naći posao. Svaki četvrti stanovnik radi u upravi. To je veliki sistem u kojem možete zaraditi a da pri tom ne radite mnogo, ako uopće i radite. Naš glavni cilj je pokušati razmontirati ovaj ogroman aparat koji imamo.”

Povrh svega, Pozder se također mora nositi s onim što znači biti žena u politici na Balkanu. Prvih dana njezinog angažmana u parlamentu, neke muške kolege iz drugih stranaka uglavnom su komentarisali njezin izgled a ne ono o čemu je govorila sa zastupničkog mjesta. „Ali tako je bilo samo na početku - vrlo brzo smo ih natjerali da nas slušaju.“

Pozder smatra da ovi stavovi potiču iz tradicionalne, patrijarhalne kulture koja dominira bosanskohercegovačkim društvom. „Imala sam sreću da moj otac nije bio takav. On me je podržavao, čak i tokom rata, jer je znao ka čemu stremim. Upravo zbog toga sam počela dizati glas za položaj žene u društvu, jer sam shvatila da nisu sve žene moje sreće.“

Moja pozicija na akademiji i u politici je nešto što mi daje ne samo priliku, već i obavezu da ponavljam tu poruku, da žene u društvu moraju dići svoj glas”, zaključuje ona.